Zašto je važno učenje tokom celog života?
Ljudi koji najviše ulažu u sebe i nastavljaju sa učenjem nakon radnog vremena, jesu oni koji su vredno učili u školi i na fakultetu
Važno je učiti tokom celog života. Istraživanja pokazuju da je to dobro za zdravlje, materijalno stanje, društvo i budućnost vaše porodice. Povećava vašu nezavisnost i kvalitet života.
Ulaganje u radne veštine promoviše fleksibilnost i kreativnost, rešavanje problema, timski rad i unapređuje saradnju kolega, čineći ih srećnijim i produktivnijim. Upravo te veštine su neophodne kompanijama za suočavanje sa izazovima najnovije industrijske revolucije.
Za vlade je takođe važno jer podrška učenju u kasnijoj životnoj dobi produžava samostalnost starih ljudi. Ulaganje u obrazovanje igra važnu ulogu u prevazilaženju nejednakosti i isključenosti iz društva, podržava učenje među različitim generacijama, stvarajući prilagodljivije porodice i društva. U širem smislu, učenje poboljšava blagostanje, prenosi Svetski ekonomski forum na svom sajtu.
Niz izveštaja multilateralnih agencija podržava vrednosti učenja tokom celog života, počev od Uneskovog izveštaja "Learning to Be" iz 1972. godine, do studije OECD-ovog programa za Međunarodnu procenu sposobnosti odraslih u 2013. godini. UN je priznala važnost obrazovanja odraslih tako što je uključila učenje za ceo život kao četvrti cilj održivog razvoja za 2015. godinu: "Svima osigurati inkluzivno i ravnopravno kvalitetno obrazovanje i promovisati mogućnosti učenja tokom celog života".
Ovonedeljna publikacija Svetskog ekonomskog foruma, "Povećanje prekvalifikacije radne snage za četvrtu industrijsku revoluciju", predstavlja još jedan dokaz i podršku ovoj teoriji. Naglašava važnost učenja u svakom dobu, u vremenu kada kombinacija robotike i veštačke inteligencije preti da ima isti uticaj na službeničke poslove, koje je globalizacija proizvodnje i trgovine imala na radničke poslove u industrijskim zemljama.
Nakon pozitivnih rezultata istraživanja o koristima učenja i velike podrške međudržavnih organa, očekivao bi se veći broj zemalja koje menjaju svoj sistem obrazovanja kako bi podstakle učenje tokom celog života. U kompanijama je ulaganje u obuku usmereno na najkvalifikovanije i najiskusnije osoblje. Ljudi koji najviše ulažu u sebe i nastavljaju sa učenjem nakon radnog vremena jesu oni koji su vredno učili u školi i na fakultetu. Ako se učenje tokom celog života svima promoviše, onda bi vlade morale aktivno da podrže sve ostale i sarađuju sa kompanijama i društvom u motivisanju odraslih da nastave svoje obrazovanje.
Izvan industrijskih zemalja, stvari ne izgledaju dobro. Globalno partnerstvo za obrazovanje (Global Partnership for Education) od 2015. godine nije imalo za prioritet finansiranje povećanja pismenosti i obrazovanja tokom celog života. To znači da će odgovornost biti prepuštena društvenim organizacijama. U svetu je trenutno osam stotina miliona nepismenih odraslih ljudi.
Prema publikaciji Svetskog ekonomskog foruma, stvaranje kulture učenja tokom celog života podrazumeva veliki broj koraka. Brzina napretka tehnoloških, ekoloških i demografskih promena se povećava. Ako ne odgovorimo brzo, moglo bi doći do velikih posledica na radna mesta, bezbednost i društvo. Kao rezultat, velika je potreba da vlade, preduzeća i zajednice primene u praksi međunarodne sporazume i vizije kompanija.
Da li će se to dogoditi? Prema trenutnim dokazima iz celog sveta, malo je prostora za optimizam. Međutim, s obzirom na to da možemo da stvaramo nove tehnologije, uz dobru volju i posvećenost, sigurno možemo i da pružimo mogućnost svim odraslim ljudima da nauče kako da ih najbolje iskoriste.